Nemoćan protiv svoje kćeri i njezine majke
Sve se češće moram braniti od njihovih uzastopnih žicanja da odu na neki koncert
Malo tko vjeruje u priču da je Filip u svom završnom radu u vrtiću napisao da mu je najdraža pjesma – “Još Hrvatska ni propala”. I tete su me isprva čudno gledale, ali to nije bio rezultat odgoja, već neka zezancija koju je pokupio s radija 101. I inače je prilagodljiv, pa kad se ide u Zagorje pjeva zagorske koje ga je naučio djed, doma se voli derati nešto od Hladnog piva, a kad je sa sestrom onda skida Lady Gagu. Pitali smo ga hoće li u muzičku školu i dobili odgovor – kaj vam je, još jedna škola, pa kad bum igral nogomet s dečkima!?
Puno se piše o tome kako današnja djeca masovno slušaju cajke, no moji su za sad imuni. Možda je od Stinga do turbo-folka jedna generacija ipak prekratko vrijeme. Doduše, u naše je vrijeme bilo jednostavnije i nije postojalo toliko glazbenih smjerova, a oni danas slušaju i miješaju gotovo sve.
Odustao sam i ne pratim više što se “daunlouda” i prebacuje po mobitelima, iPodovima i ostalim spravama, jedino se sve češće moram braniti od napada žicanja za odlazak na koncerte. Tu sam u neravnopravnom položaju jer svi znamo kakve su nam šanse kad se protiv očeva udruže kćeri i njihove majke.
U početku sam bio zbunjen kad su se vratile s koncerta na kojem joj je glavna faca bio muževni vođa benda Semy Precious Weapons koji je nosio ženske tajice i štikle. No, shvatio sam da su moji pogledi zastarjeli, te da mogu očekivati kombinaciju u kojoj klon Michaela Jacksona pjeva obradu etno hita “Za nikaj na svetu ja menjal te ne bi”.
Ne znam kako vi, ali ja se sve manje čudim.
