Pas trči, za njim djeca, za njima žena, za njom ja. Za mnom? Nitko.
Izveo sam psa u šumu, ali se i meni mokrilo. Trpio sam, bilo mi je neugodno pred kujom
Mudri ljudi vele da su djeca najbolji lijek za egoizam odraslih. Njima je prirodno da su centar svijeta, a moji su klinci jako pristojni pa za razliku od loše odgojene djece načelno (ali samo kao teoriju) prihvaćaju da na svijetu postoje i druga bića osim njih.
Zato se iskreno čude kad im kažem da ne smiju misliti samo na SEBE i svoje potrebe. Tako su zaželjeli i psa, pa kao da mi nije dosta problema s djecom, sada smo dobili još jednog člana obitelji, na kojem su inzistirali moji mali egoisti. Odosmo u šetnju. Æena je nabila tempo i povela nas u kilometarsku avanturu šumom, što za MENE predstavlja ekstremni sport. Pas je potrčao, za njim djeca, za djecom žena, za ženom ja. Okrenem se i vidim da za mnom ne trči nitko. To me nije iznenadilo, ali bi mi ipak bilo drago da i za mnom netko trči. Nakon što me skoro pogodio infarkt, žena mi kaže da je to zapravo za MOJE dobro jer se dovoljno ne krećem.
U rano sam jutro uvijek posebno lijen i egoističan, a sada se i to promijenilo. Peso mora piškiti, pa sam u nedjelju, još u polusnu, istrčao na kišu s Norom. U žurbi sam zaboravio da i ja trebam na zahod pa sam, dok me je crna mješanka vukla sve dalje, razmišljao kako da to obavim pokraj puta istovremeno držeći kišobran i psa na uzici. Iako je bilo rano i na cesti ni žive duše, bilo mi je malo neugodno pred našom novom ljubimicom.
čak mi se učinilo da me gleda poprijeko, kao da zna što mi je na umu. Ipak je riječ o dami, rekao sam u sebi i stisnuo zube. Ne smijem misliti samo na SEBE i svoje potrebe.
