Odlučio sam postati stroži tata. I muž
Puknuo sam i počeo vikati. Kako ću djeci biti uzor kad se sa mnom samo sprdaju? Što sam ja, klaun?!
Nekad su očevi bili glavni autoritet u obitelji, njima su plašili djecu (vidjet ćeš ti kad tata dođe kući), oni su bili uzor. Danas se, izgleda, polako pretvaramo u klaunove. Ali, to ne mora biti loše ako se postigne cilj (pojedi ručak do kraja pa ćemo tatu koji je zaspao – zaliti vodom). Jednom sam na obiteljskom pikniku pao sa stolice zajedno s porcijom ćevapa. Uslijedio je histeričan smijeh cijele obitelji. Prvo sam se uvrijedio, ali kad sam vidio kako dječica uživaju, morao sam to ponoviti još dvadesetak puta, sve dok nisam polomio stolicu, a to im je tek bilo posebno zabavno.
Ipak, jutros sam se nad svime malo zamislio. Filip je usred noći jako zaplakao, a ja sam skočio iz kreveta i pojurio u njegovu sobu bojeći se da ga boli nedavno operirano grlo. Uletio sam u klasičnu noćnu zamku – po cijelom podu rasute Lego kocke. Iako u polusnu, bio sam svjestan da iz mene kulja bujica vrlo nepristojnih riječi, a čini mi se da sam izmislio i nekoliko novih psovki. Dijete se ubrzo smirilo, a ja sam gunđajući zaspao. No, pravo iznenađenje slijedilo je jutros kada sam primijetio da mi se žena smješka nekako neubičajno za to toba dana. Znaš, bio si tako sladak noćas dok si skakao po legićima i mahao rukama po zraku (čak me pokušala oponašati), baš sam se
dobro zabavila.
Puknuo sam i počeo vikati. Kako ću djeci biti uzor kad se svi sa mnom samo sprdate?! Pa dobro, što sam ja vama – klaun?! – Što fali klaunovima, baš su simpatični – reče supruga gladeći me po glavi. Možda se neki očevi trebaju pomiriti sa svojim nedostacima? Mmm, dosta je bilo, odlučio sam postati stroži tata. I muž.
