Kći urla i lupa vratima. Svađa se s kompjuterom
Djeca se toliko mogu uživjeti u virtualni svijet da ih je, zapravo, baš zanimljivo proučavati
Normalno je da tinejdžeri bez pravog razloga planu, ali kad sam vidio Petrinu ozbiljno ljutitu facu i čuo lupanje vratima, zanimalo me što se dogodilo.
Čuj tata, onaj glupan mi je prvo rekao da mu treba dvije minute da nekaj instalira, a onda je odjednom rekao da ne može, neka čekam i sad si ja ne mogu prebaciti Lady Gagu na mobitel! Pa ne može mi to radit, tata kaj je njemu?
Kome, pitam zabrinuto? Gnjavi te neki dečko u školi? Ma, neee – komp.
Da mi je netko rekao kako će se moja djeca jednog dana svađati s računalom kao da je član obitelji, rekao bih da je lud. Ipak, čini se da zbog sadržaja i načina komunikacije u dječjim očima moderni “gedžeti” postaju sve sličniji nama.
Količina dječjeg vremena provedena na kompjutoru posebna je tema. Pokušavam ih kontrolirati da ne bulje cijeli dan u monitor. Teška je to bitka, no oni se toliko užive u virtualni svijet da ih je ponekad zanimljivo gledati.
Filip je u “Age of Empires” fazi. Posebno je osjetljiv na nepravdu u međunarodnim odnosima. Stalno ima pitanja s tematikom iz Domovinskog rata, koje onda primjenjuje na sve svoje povijesne imperijalne bitke. Bez obzira na to što u igrici ratuju i ostali narodi, u našoj kući na kraju uvijek pobijede – Hrvati. Tata, danas sam bil “Turac”, bilo nas je manje i pobedil sam, ali i oni su “naši” – jelda jesu?!
Jesu sine, jesu – rekoh zadovoljan što se bar jednom neću morati opravdavati što dijete nepotrebno opterećujem pričama iz devedesetih.
Ilustrativna fotografija preuzeta je sa Click Community
