Ja se ljutim, a oni se smiju kao da pričam vic
Moja su djeca otporna na moderne metode, reagiraju samo na dobro, staro – vikanje
Ne odustajem od znanstvenog i modernog odgoja djece. Jedino nije baš jasno što je to moderni odgoj, jer se savjeti stalno mijenjaju ili su jako rastezljivi. Kao i pravila o prehrani, zdravlju, modi – sve se mijenja iz sezone u sezonu.
Djeca moraju imati slobodu odlučivanja, ali treba zadržati kontrolu. Kompjutorske igrice su zlo, ali razvijaju koordinaciju pokreta, a mogu i pozitivno utjecati na djecu. Važno je samo da je sve prirodno, ali treba biti oprezan kako koristiti prirodne proizvode. Nekad sam se rugao Amerikancima koji čak i na obične plastične upaljače lijepe upute za upotrebu, a sada sam, pod utjecajem brojnih zbunjujućih teorija, i sam postao naivan očekujući da se složene stvari mogu jednostavno riješiti samo ako slijedimo upute.
U svakom slučaju, moji su klinci prilično otporni na moderne metode i bolje reagiraju na starinske rigidne rutine, poput vikanja i tzv. stvarne ljutnje. Pokušao sam shvatiti zašto se, kada je tata ljut, nekad smire i postanu poslušni (sve rjeđe, doduše), a drugi put reagiraju kao da sam im ispričao vic. – Tata, mi ti vidimo kad se stvarno ljutiš. Onda imaš nekaj crno u očima i strašan si…
Izgledao sam glupo kad sam pred ogledalom slagao ljutitu facu i tražio to nešto crno. Nisam uspio. Onda sam se sjetio kako i mi na poslu zapravo vrlo često razgovaramo o tome što netko zapravo želi i što je iza njegovih postupaka. Iako iskustvo nekad pomaže, odrasli u tim situacijama jednostavno nisu sigurni, a djeca funkcioniraju kao mali emocionalni poligrafi.
Zaključak: ne lažite im – imaju nas u šaci!
