Iako dobri i pametni klinci znaju biti i naivni
Filipu nije jasno zašto novine ne objavljuju isključivo istinu. Naučit će kad odraste
Mada moja djeca, kao i njihovi vršnjaci, imaju ego veličine nebodera, primjetio sam da su natprosječno suosjećajni i posebno osjetljivi na nepravdu. Petra se iz nekog razloga od malena uvijek namjerno družila s autsajderima u grupi, onima koje su popularne djevojčice odbacile iz ekipe jer nisu bile dovoljno “cool”, nisu nosile skupu markiranu odjeću niti su imale najnovije igraće konzole. Slična je priča i sa sinom. Iako vragolast momak pun trikova, Filip je oduvijek štitio mlađe od sebe, pomagao im da obuku šlapice i brinuo se za slične sitnice, do te mjere da su nas u vrtiću uvijek pitali da li je on tako dobar i kod kuće.
Baš zbog te pažnje da nečime slučajno ne povrijede drugoga, bila mi je zanimljiva njihova reakcija kad su čuli kako su urednici zabranili našu prošlotjednu kolumnu. Tema je bila – kako djeca doživljavaju stres koji njihovi roditelji donose s posla, pa je Filip za poslodavce koji se bezrazložno iživljavaju na zaposlenicima – rekao da su glupi. Objasnio sam im da se zbog toga, čini se, netko uvrijedio i pitao ih misle li možda da to nije bilo pristojno. Usljedila je pauza za duboko razmišljanje, nakon koje Filip reče: Ali, zašto se ljute kad je to istina?
Iako razmjerno pametni, moji klinci su ponekad naivni. Pa, djeco draga, rekoh očinski blago i pokroviteljski mazeći Filipa po kosici, kud bi novine došle da objavljuju samo istinu. Gledali su me u čudu. Shvatit će kad još malo narastu.
