Lokacija: Milana Reizera 23, 10430 Samobor, Hrvatska
Tel:+38591 251 0621
e-mail: gorangogogogic@gmail.com
Radno vrijeme
Ponedjeljak 12:00 – 22:00
Utorak 12:00 – 22:00
Srijeda 12:00 – 22:00
Četvrtak 12:00 – 22:00
Petak 12:00 – 22:00
Subota 12:00 – 22:00
Nedjelja zatvoreno
Lokacija:
Livadićeva 13
Samobor 10430 Hrvatska
Telefon: +3851 7888 310
www.kodmrve.eu
ZIMSKO RADNO VRIJEME :
PONEDJELJAK- SUBOTA 12:00 -22:00
NEDJELJA 12:00 -19:00
Priča o Gabreku počinje davne 1929. godine, kada su Alojzija i Gabrijel (Gabrek) Medved otvorili malu gostionicu i mesnicu. Samobor je oduvijek omiljeno izletište zagrepčana koji su nekad vlakom Samoborčekom dolazili u Samobor, a mnogi od njih su navraćali „K Gabreku“. Alojzija i Gabrijel imali su troje djece: Slavicu, Rudolfa i Gabrijela. Kasnije je obiteljski posao naslijedio najmlađi sin Gabrijel koji je sa suprugom Marijom preuredio gospodarske zgrade i proširio posao. Njihove tri kćeri Gabrijela, Slavica i Marija, odrastale su u ugostiteljskom duhu, u poslu su od malih nogu. Budući da su druge dvije sestre imale drukčije životne planove, najmlađa Marija, od milja zvana Maja, poslije je sa Mirkom Šintićem, za kojeg se udala početkom osamdesetih godina, nastavila vođenje obiteljske gostionice. Posljednjih godina u posao se uključila i njihova kćer Anamarija.
Svaka generacija dala je svoj pečat, a što je najvažije obiteljska tradicija se nastavlja…
Ponuda hrane se kroz povijest vrlo malo mijenjala, na jelovniku se nalazi 12 jela čije recepture datiraju još od osnutka, riječ je o tradicionalnim jelima. Upravo po domaćim sastojcima i tradicionalnim jelima ovo mjesto i danas je prepoznatljivo. Tipična jela koja se spravljaju od 1929. pa sve do danas su: špek fileki, čvarci, dinstana jetrica, punjena teleća prsa, teleće pečenje, češnjovke, krvavice, pečenice, pohani mozak, a odnedavno ponudu su obogatili vepar u umaku od brusnica i biftek u kupinovom vinu…Pri pripremi jela uvijek se inzistiralo na izvornoj hrani i namirnicama iz domaćeg uzgoja, sa seoskih gospodarstava koja su uglavnom u okolici Samobora. Geslo „Domaće ponuđeno, po domaći spravleno“ najbolje opisuje ponudu na jelovniku.
Uz tradicionalnu i kvalitetnu hranu, povijest Gabreka obilježili su i mnogobrojni poznati gosti, pa se može reći – nema tko ovdje nije jeo – od glumaca, sportaša, političara do mnogih drugih. Među poznatim ljudima koji su posjetli Gabrek bili su : Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, Ena Begović, Fabijan Šovagović, Dragutin Tadjanović, Edo Murtić, Peter Galbraith, Oliver Dragojević, Prljavo Kazalište, Nina Badrić, Željko Mavrović, Goran Ivanišević, Slaven Bilić, Dino Rađa, Omar Sharif, Bruno Orešar, Otto Barić, Neno Belan, Sven Medveščak, Ivo Sanader, Nela Eržišnik, Denis Latin, Zvone Boban, Severina, Dražen Ladić, Mirna Berend, Ivica Blažićko, Toni Cetinski, Indira, Jasmin Stavros, Boris Novković i mnogi drugi.
Lokacija:
Starogradska 46, Samobor
Tel: 01/3360-722
Mob: 099/2717 655
Radno vrijeme:
Ponedjeljak – Nedjelja:
Od 12:00 do 24:00
Parkiralište: cca 60 mjesta Način plaćanja: gotovina, kartice
Samoborsko gorje
Samoborsko gorje je planinski sustav uz donju obalu rijeke Save koji s Medvednicom rijeci tvori vrata na njezinu izlazu u široku posavsku ravnicu. Ime je dobilo po gradiću Samoboru u njegovom podnožju. Samoborsko gorje je teško odijeliti od Žumberačke gore jer skupa s njom Samoborsko gorje čini dobro izraženu orografsku cjelinu između Save i njezinih pritoka Krke i Kupe. U geografskom smislu je Samoborsko gorje zapravo samo dio Žumberačke gore, odnosno njezin nastavak (Poljak 2001).
Po svom položaju je to prijelazno područje između Alpa i Dinarida, zbog čega obiluje raznolikim obilježjima. Strmi oblici i oštre konture alpskoga su oblika, dok kraške pojave kao što su ponikve, špilje i ponori pripadaju dinarskom obilježju. U izdizanju gorja su sudjelovale tektonske sile čemu svjedoče termalna vrela uzduž rasjednih pukotina (šmidhenovo i Svetojansko). Kredne naslage osobito su zanimljive zbog mnoštva okamina, dok je od ruda i minerala vrijedno spomenuti da su nađeni tragovi zlata uprskani u kremen u dolini potoka Ludvića, no nedovoljne za iskorištavanje. Rudnim je blagom znatno bogatija Rudarska draga, u kojoj su se nekoć davno kopali bakar, sadra i olovni sjajnik.
Gorje je bogato vegetacijom, osobito livadama i šumama koje su jako stradale, što od talionica koje su se koristile drvom, što od sječe na koju su poslije prvog svjetskog rata banke dobile pravo. Posljedice prekomjernih sječa su vrlo strme, slikovite, no gospodarski bezvrijedne travnate padine u okolici Oštrca, Japetića i Noršić Sela. Biljni svijet Samoborskog gorja se odlikuje ne samo bogatstvom, već i mnogim rijetkim vrstama,kao što su: pasji zub, bijeli bun, blagajev likovac i božikovina, no svakako najzanimljiviji je alpski kukcožderac na Oštrcu.
U spletu brojnih kosa i vrhova vrlo je teško odrediti osnovni smjer pružanja gorja. Jedino je uočljivo da razvodnica ima smjer istok – zapad, da je bliže južnom rubu, te da su iz tog razloga južne padine strmije od sjevernih. Područje gorja sjevernije od razvodnog hrpta je ne samo prostranije, već je i izvanredno rasčlanjeno duboko usječenim potočnim koritima. Na sam reljef gorja najviše su utjecali potoci Lipovečka i Rudarska Gradna koji su svojim koritima zapravo podijelili gorje na tri izražene skupine: Oštrc, Japetić i Plešivicu.
Oštrc (752m)
Skupina Oštrca čini središnji dio Samoborskog gorja. Slično kao i susjedna mu Plešivica, ima oštar greben, ali se od nje razlikuje po tome što su joj vrhovi prekrivene travom i omogućuje široke vidike. Strmim stranama i mjestimično stjenovitim grebenom daje dojam znatno veće visine. Najveća specifičnost Oštrca i njegov najljepši ukras je svakako bogatstvo proljetne flore i neke vrlo rijetke, zakonom zaštičene, biljke (blagajev likovac – Daphe blagayana Freyer, božikovina – Ilex aquifolium, zimzeleni krestušac – Polygala chamaebuxus Bernh, narančasti ljiljan – Lilium carniolicum, širokolisna veprina – Ruscus hypoglossum L., lovorasti likovac – Daphne laureola i dr.).
Hostel Samobor smješten je u samom središtu Samobora i nudi besplatni bežični pristup internetu u cijelom objektu. U blizini je dostupno besplatno javno parkiralište. Stara samoborska utvrda udaljena je 200 metara.
U vedro namještenim spavaonicama uz svaki su krevet dostupni par papuča i ormarić na zaključavanje. Gostima je na raspolaganju zajednička kupaonica. Hostel ujedno obuhvaća zajedničku kuhinju s blagovaonicom i zajednički salon s TV-om.
Do najbližeg bara ima tek nekoliko koraka, a restoran s jelima po narudžbi i trgovina prehrambenih proizvoda nalaze se u krugu od 50 metara. Tržnica je smještena na udaljenosti od 100 metara. U krugu od 200 metara dostupna su razna mjesta za noćne izlaske.
Sezonski vanjski bazen nalazi se na 200 metara, dok su sportski tereni za mali nogomet, odbojku i tenis smješteni u krugu od 800 metara.
Stajalište gradskog autobusa s kojeg polaze linije do ostalih dijelova grada smješteno je 100 metara od hostela Samobor. Autobusni kolodvor nalazi se na udaljenosti od 1,2 km. Do Zračne luke Pleso ima 35 km, a usluga prijevoza dostupna je uz nadoplatu.
Grgosova špilja nalazi se na početku sela Otruševec, 5 km od Samobora. Špilja ima dvije dvorane, a visinska razlika do dna iznosi 19 metara. Špilja bogata sigama dugačka je 30 m. Josip Grgos je otkrio špilju 1973. godine, kopajući kamenje za gašenje vapna.
Nova špilja otkrivena je 2007. godine, s tri nove dvorane, u duljini 130 m. Kroz špilju je izgrađen put i postavljena električna rasvjeta. Proglašena je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.
Svega par kilometara od centra grada Samobora nalazi se idilično imanje uz potok Bistrec koje prepoznajemo po zvukovima vode na kotaču mlina. Samo ime “Mlin iz bajke” govori dovoljno. Osim finog domaćeg i uvijek svježe mljevenog brašna, tu će Vas dočekati imanje u prekrasnoj prirodi okruženo brijegom i šumom. Mjesto je kao stvoreno za predah uz čašu kvalitetnog vina koje ljubazni domaćini rado nude posjetiteljima.
Osim vina iz vlastite vinarije, tu ćete pronaći vrhunsku Graševinu, Zweigelt, Merlot, Cabernet Souvignon, R.Rizling i Souvignon. Sva vina se čuvaju u špiljovitim podrumima.
Kada je nastalo prvo naselje na području današnjeg Samobora ne može se pouzdano utvrditi, jer do sada nisu nađeni pretpovijesni nalazi. No, po brežuljcima oko grada, na Stražniku, Vrhovčaku, Gradišću, pronađeni su pretpovijesni predmeti: kamene sjekire, posuđe, dijelovi oružja i alata. Nalaza iz bakrenog, brončanog i željeznog doba ima na više lokaliteta. Iz doba keltskog plemena Tauriska, od III. do I. stoljeća prije Krista, značajan je nalaz srebrnih novčića, “samoboraca”, koji su pronađeni u blizini Okića. Smatra se da je u blizini Samobora bila i kovnica tog novca. Iz rimskog doba, I. i II. stoljeće, najznačajnija je nekropola kraj Budinjaka na Žumberku, sa šezdesetak grobova iz ranocarskog razdoblja.
U XI. i XII. stoljeću samoborsko se trgovište nalazilo na cesti i granici prema Teutoniji, uz okićku utvrdu, kojoj je do 1242. godine i pripadalo. Stanovnici trgovišta već su od hercega Kolomana 1240. godine dobili povlastice i bili oslobođeni vlastelinskog gospodstva. Pozivajući se i na taj raniji privilegij, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dodijelio je Samoboru 1242. godine povelju slobodnog kraljevskog trgovišća. Krajem XIII. stoljeća počela je gradnja grada-tvrđave, današnji Stari grad, iznad sadašnjeg Samobora. Napušten je i zapušten krajem XVIII. stoljeća. Od XIV. stoljeća u selu Rude rade rudnici bakra, pa se razvijaju i obrti vezani uz obradu metala. U XVI. stoljeću, pak, u Samobor dolaze franjevci. Krajem XVIII. stoljeća, 1797. godine, veliki je požar progutao više od polovice kuća u Samoboru. Poslije njega podignuta je većina kuća u današnjoj staroj jezgri grada. Od 1809. do 1813. godine Samobor je sjedište kantona Napoleonovih Ilirskih pokrajina.
Upravo iz toga doba potječe stari recept po kojem se i danas radi čuveni i jedinstveni samoborski specijalitet, Muštarda. Za drugi samoborski apertiv, Bermet, smatralo se da je isto tako potekao iz doba Napoleona, ali se kasnije iz sačuvanih zapisa koji su u vlasništvu Samoborskog muzeja dokazalo da je proizvodnja Bermeta na ovom području počela puno ranije, tj. sredinom 18. stoljeća kada su prvi proizvođači bili samoborski apotekari koji su Bermet proizvodili prvenstveno kao lijek. Kasnije su proširivali proizvodnju, a danas ima nekoliko obitelji koje ga proizvode.
Uskoro Samobor dobiva zgradu magistrata s vijećnicom (1824. – 1826. godina), tvornicu stakla (1839.), narodnu čitaonicu (1843.), toplice sa sumpornom vodom, današnji Šmidhen (1868.), svoje prve novine, zabavno-poučni list “Ljubica” (1879.), Društvo za poljepšavanje Samobora, preteču turističkog društva (1886.), uskotračnu željezničku prugu koja ga je od 1901. godine povezivala sa Zagrebom, sve dok popularni “Samoborček”, na žalost, nije 1979. godine ukinut.
Mnoštvo je zdanja i spomenika koje valja razgledati u Samoboru. Zapravo, cijeli je grad jedan muzej. Vrijedi se prošetati do Starog grada Samobora, koji se nalazi na brdu Tepec. U ruševnom je stanju, ostale su samo zidine. Izradile su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. godine. Od tih najstarijih dijelova ostala je samo još branič-kula. U XVI. i kasnijim stoljećima grad se pregrađuje i dograđuje, što pridonosi da se izgledom približi baroknim dvorcima. Mijenjao je vlasnike: grofove Celjske, Frankopane, Tržačke, Tahija, Erdödiya, Auersperga, Kulmera, Kiepacha i Montecuccolija, od kojega ga je samoborska općina otkupila 1902. godine. No, još krajem XVIII. stoljeća život u njemu zamire, vlasnici ga napuštaju. Unutar zidina grada nalaze se ruševine gotičke kapele sv. Ane. S grada puca prekrasan pogled na Samobor i okolicu.
Značajne sakralne građevine nalaze se u najužoj gradskoj jezgri. Župna crkva sv. Anastazije spominje se već 1334. godine, a današnja je crkva podignuta između 1671. i 1675. godine. Građena je po uzoru na isusovačku crkvu sv. Katarine u Zagrebu, s ranobaroknim i manirističkim stilskim karakteristikama
Nalazi se u mjestu Rude, pet kilometara jugozapadno od Samobora. O bogatoj rudarskoj tradiciji Ruda svjedoče i sama imena mjesta koja su se u povijesti mijenjala, ali je njihovo značenje uvijek bilo povezano s rudom, primjerice Rovi i Fodinae. Nekada je kroz cijelo mjesto bila razvedena mreža rudarskih rovova, no danas je za posjetitelje obnovljeno 350 metara rovova umjetnim spajanjem rovova Sveto Trojstvo i Kokel.
Postoje brojne pretpostavke o postojanju rudnika u Rudama još u vrijeme antike, no ipak, njegovo postojanje sa sigurnošću se prati od 1481. godine. Svojevrsno zlatno doba rudnik u Rudama doživljava u 16. stoljeću kada je proizvodnja bakra bila dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj i četverostruko veća od one u Norveškoj, a dosezala je trećinu produkcije znamenitog švedskog rudnika u Falunu.
Prvi rudari, radnici u rudniku, velikim su se dijelom doseljavali iz Njemačke, točnije Saske i bivše Austrije. Vlasnici rudnika u Rudama najčešće su bili inozemni plemići i veleposjednici, no rudnik je često mijenjao vlasnike, uglavnom zbog finacijskih kriza. Nakon eksploatacije bakrene i željezne rude, početkom 19. stoljeća započela je eksploatacija gipsa koja je trajala sve do ranih pedesetih godina 20. st. Tijekom 20. st. provedena su mnoga istraživanja čiji je cilj bio ponovno oživljavanje rudarstva u Rudama, no ona su pokazala da bakrene i željezne rude nema u količinama koje bi bile ekonomične za iskapanje. Od tada rudarenje kao način života u Rudama zamire.
Godine 2002. započela je obnova i turističko oživljavanje nekadašnjih rovova. Međunarodni projekt Sveta Barbara, pokrenut 2005. godine na inicijativu prof. dr. Borisa Šinkovca, lokalnog KUD-a Oštrc i mještana Ruda, omogućio je pretvaranje dijelova napuštenog rudnika u rudarski muzej u prirodi i time sačuvao uvid u ljepotu podzemlja Ruda, a dragocjenu baštinu vezanu uz težak rudarski život spasio od zaborava.
Rudarskim radovima od 2007. do početka 2012. godine obnovljeno je ukupno 350 metara rovova te je ispred njih postavljena info kućica. Uređena je rudarsko-botanička poučna staza dugačka 1.500 metara, koja počinje kod OŠ Rude, a završava u Botaničkom vrtu Suban u Manjoj Vasi. Duž poučne staze postavljeno je 8 informativnih i interpretacijskih ploča te dvadesetak tabla s botaničkim nazivljem biljaka. Također, u Osnovnoj školi Rude uređena je vitrina sa zbirkom od 120 različitih uzoraka minerala, stijena i fosila, koja se stalno nadopunjuje novim uzorcima. Rudnik sveta Barbara sastoji se od tri rova: Vlašić, Sveto Trojstvo i Kokel. Za posjet su otvoreni dijelovi rovova Sveto Trojstvo i Kokel koji su povezani starim otkopima željezne rude (siderita), dok je rov Vlašić, nekada glavni izvozni rov bakrene rude, i dalje nedostupan. Od 4. ožujka 2016. godine Rudnikom upravlja KUD Oštrc.
Radno vrijeme:
subotom, nedjeljom te blagdanima i praznicima od 10 do 18 sati
ostale dane u tjednu samo uz najavu
Za posjete tijekom tjedna, kao i za obilazak rudarsko-botaničke poučne staze, obvezna je najava na broj telefona: +385 98 185 5912
Više pogledajte na službenim mrežnim stranicama rudnik.hr .Ostale informacije vezane uz Rudnik možete dobiti i na e-mail: rudnik@ostrc.hr
Cijena ulaznica
predškolska djeca – besplatan ulaz uz pratnju roditelja
pojedinačna karta – odrasli – 30 kn
pojedinačna karta – djeca (7 – 18 godina), studenti i umirovljenici – 25 kn
grupna karta – odrasli (15 i više osoba) – 25 kn
grupna karta – djeca, studenti, umirovljenici (15 i više osoba) – 20 kn
obiteljska karta – roditelji i djeca mlađa od 18 godina – 60 kn
Stručno vođenje uračunato je u cijenu ulaznice.
Od ponedjeljka do petka, za pojedinačne posjete ili grupne posjete s manje od 15 osoba, dodatno se mora podmiriti i naknada za vodiča (150 kn).
Obilazak Rudnika traje četrdesetak minuta. Temperatura u Rudniku iznosi oko 12 °C pa je potrebno ponijeti slojevitu sportsku odjeću i čvrstu obuću. Za svakoga je posjetitelja osigurana zaštitna oprema (kaciga i kuta).
Gdje se rudnik nalazi?
U mjestu Rude pokraj Samobora. Dolazak do centra Ruda moguć je automobilom i to županijskom cestom Samobor – Rude – Plešivica – Jastrebarsko, te autobusom s Autobusnog kolodvora Samobor, linija 143: Samobor – Rude – Braslovje. Rudnik je od centra udaljen 10 minuta laganog hoda. Iz centra Ruda krenite asfaltiranom cestom i slijedite putokaze do Rudnika. Makadam je zadnjih 200 metara.
Dolazak autobusom do samog Rudnika nije moguć. Autobusom je moguće doći do parkirališta u centru Ruda.
Ljeto u Samoboru svojim građanima i svima koji ga posjete u ljetnim mjesecima, od 28. lipnja do 30. kolovoza 2018. godine, donosi pregršt svakodnevnih događanja, od kreativnih društvenih igara i radionica, šaha na otvorenom, ljetnog kina na otvorenom pa sve do aktivnog ljeta.
Program Ljeto u Samoboru održavat će se na tri lokacije, na Trgu Matice hrvatske, na zelenoj površini iza samoborskog kina i na dječjem odjelu Gradske knjižnice Samobor.
Ovogodišnja novost je miniGOLFiranje koje će se održavati u sklopu Aktivnog ljeta, u suradnji sa Športićima. Na kalendarima zaokružite četiri subote od 30. lipnja do 21. srpnja. Subotnje jutro od 9 do 12 sati namijenite za rekreaciju i iskušavanje golferskih vještina, na 10 mini golf poligona s različitim preprekama, na livadi iza samoborskog kina. Sudjelovati mogu djeca od 4 godine na dalje, a dobrodošli su i roditelji. MiniGOLFiranje je sportsko edukativni zabavni projekt koji je osmislila ekipa iz male sportske akademije Športići iz Samobora. Nakon mnogih zanimljivih projekata, došao je red i na jednu ovakvu aktivnost koju je moguće provoditi na otvorenom, posebice u ljetnim mjesecima.
Svi programi u sklopu projekta Ljeto u Samoboru su besplatni. Raspored događanja pogledajte ovdje.
