Njihovo samopouzdanje raste, a moje samo pada
Djeca mi se stalno pozivaju na svoja prava. Čak imaju papir koji to dokazuje
Podržavam dječja prava, hrabre telefone, socijalne službe i druge promicatelje zaštite najmlađih. Zato sam i potpisao obrazac koji smo dobili na roditeljskom sastanku. U njemu piše da moj sin ima pravo na neograničen broj pogrešaka te da mu ja, njegov dolje potpisani otac, obećajem da neće biti kažnjen.
Nije šala. Takav smo papir dobili od školske psihologinje. Cilj je bio izgradnja samopouzdanja, uz prijedlog da dozvolu uramimo kako bi se dijete po potrebi moglo pozvati na navedene odredbe. Nakon početnog šoka bio sam sretan što će moj sin uživati blagodati modernog obrazovanja.
I danas znam čuti: “Tata, di je onaj papir na kojem piše da nisam kriv?” Naravno, bez obzira što je namijenjen stjecanju samopouzdanja kod prvaša, isti sam obrazac morao potpisati i Petri. Rezultat nakon svega: njihovo je O.K., ali zato ništa od mog samopouzdanja.
Svijest o pravima danas se mladima usađuje vrlo rano, pa je tako još u vrtiću naša princeza radila po vrlo slobodnom američkom “step by step” programu. Ne moraju spavati kad se spava, ni biti u krevetićima, ni jesti ako ne žele…
Jedna je grupa vrtićara čak napisala (nacrtala) peticiju protiv mahuna (!) i vrtić je bio dužan reagirati. Petra je tada često dolazila kući tražeći svoje pravo na – čokoladu.
Otvorili smo i dječju štednju, uplaćivali za crne dane. Iznenadili smo se kad su nam u banci rekli da kod podizanja većeg iznosa s računa koji glasi na dijete moramo priložiti i potvrdu nadležne socijalne službe kojoj treba objasniti zašto klincima uzimamo njihovu lovu.
Dakle, vrijeme me je definitivno pregazilo.
Ilustrativna fotografija preuzeta je sa Click Community
