Ni upute mi ne pomažu. Moja djeca su neukrotiva

Petra mi je rekla – umjesto da nas kazniš, stavi ruku na vrući štednjak

Dobronamjerni prijatelji i članovi obitelji sažalili su se nad mojim neznanjem o novim, naprednim generacijama malih genijalaca i predložili mi literaturu eminentnih autora koji se bave odgojem. Inače vjerujem kompjutorašima koji kažu: If everything fails – try the manual, iliti – ako ništa ne funkcionira, probaj pročitati upute. Na žalost, u rodilištu mi nisu dali upute.

Najviše su me oduševile stručne upute o tome što učiniti kad se jako razljutimo na djecu. Dakle, kada vas vaša dječica dovedu do ludila, umjesto da ih nedajbože udarite, vi:
1. Otiđite iz sobe, što dalje, ali – ne ostavljajte ih same (?)
2. Šećite, trčite, duboko dišite i brojite do 100 (oprez – ja sam umalo hiperventilirao)
3. Napravite si toplo piće uz omiljenu glazbu (bez pomoći)
4. Tuširajte se zamišljajući kako voda ispire vašu ljutnju (i pod tušem sam vikao na njih, izgledalo je vrlo glupo)
5. Učlanite se u sportsku aktivnost ili na strani jezik (kod mene ne vrijedi, ludilo me prođe prije nego se učlanim)
6. Neka ih povremeno netko drugi čuva (baka je spas)

Sve mi se to učinilo sličnim zadatkom kao i postizanje apsolutnog jedinstva s prirodom, pa sam Petru i Filipa pitao za mišljenje o navedenim metodama uključujući opise slučajeva kada roditelji tuku djecu.

Napominjem da su moja djeca ponekad čudna. Petra mi je rekla – umjesto da nas kazniš – stavi ruku na vrući štednjak, a Filip se smijao kao lud i trčao za mnom vičući – šupi me, šupi me, bio sam zločest!

Ne znam. čini mi se da ove moje ni znanost ne može ukrotiti. A vaše?

Ilustrativna fotografija preuzeta je sa Click Community