Gostinjac Sveti Bernard
Gostinjac Sveti Bernard nalazi se na 690 metara nadmorske visine, a udaljen je 10 minuta hoda od vrha Veliki Lovnik. Njime upravlja planinarska Bratovština svetog Bernarda
Članovi Bratovštine, još pri osnivanju, izrazili su želju za svojim prostorijama, obvezujući se istovremeno da će pokušati pronaći prikladan objekt. Ubrzo nakon osnivačke skupštine ukazala se prilika za preuzimanjem stare lugarske kuće u vlasništvu Hrvatskih šuma na Velikom Lovniku (690 m) u Samoborskom gorju. Kuću je prvi put obišlo devet članova Bratovštine 13. kolovoza 1994. godine. Vidjelo se da je u vrlo trošnom stanju. Krovište je zbog višegodišnje zapuštenosti prijetilo urušavanjem. Lugarska je kuća bila napuštena od 1968. godine kada je odselio zadnji lugar. On je živio na prvom katu, u prizemlju je hranio blago (krave, volove…), dok je potkrovlje koristio za spremanje ljetine. Bratstvo je pri prvom kontaktu sa Šumarijom dogovorilo preuzimanje kuće s obvezom potpune obnove.
U ožujku 1995. potpisan je ugovor s Hrvatskim šumama, a već u travnju započele su prve radne akcije. Tijekom 1995. i do polovice 1996. kuća je obnovljena – prekriveno je krovište, obnovljena je limarija, izmijenjeni su podovi, stolarija u prizemlju te djelomično na katu, betonirane su prizemne prostorije, kuća je opremljena osnovnim inventarom… Napokon je 12. svibnja 1996. godine otvoren Planinarski dom sv. Bernarda. U početku je dom bio samo ugodan kutak za planinare, da bi s godinama postao mjesto susreta i druženja članova Bratovštine, mjesto proslave njihovih rođendana, imendana, važnih obljetnica…. Članovi se nedjeljom međusobno izmjenjuju u dežurstvima, a zajednice mladih koriste prostor za svoje jednodnevne ili višednevne duhovne obnove.
Zanimljivo je da su gotovo sve radove pri obnovi izveli samo članovi bratstva. Na pojedinim je akcijama bilo i do 40 članova svih naraštaja. Tijekom zadnjih godina Gostinjac je stalno uređivan i dotjerivan je okoliš: dodan je prozor u blagovaoni za više svjetla, na pročelju je naslikan amblem sa svetim Bernardom, uređen je bunar i njegov okoliš, gotovo sve klupe i stolovi zamijenjeni su novima… Posljednji veliki obnoviteljski zahvat na Gostinjcu bio je u ljeto 2010.godine, kada je u potpunosti izmijenjeno krovište. Radove su većinom izvodile marljive ruke članova, a materijal je dijelom dobiven od Grada Samobora, Hrvatskih šuma, Franje i Željka Kodrića, Klima-opreme, Limarije Skendrović, a dijelom nabavljen od ušteđevine Bratovštine.
Budući da Bratovština okuplja planinare – katolike, odlučeno je da se svi radovi izvode samo subotom, a nikako nedjeljom. U rujnu 1999. godine Planinarski dom sv. Bernarda preimenovan je u Gostinjac sv. Bernarda, jer je s godinama postao kuća molitve, duhovnih vježbi, susreta molitvenih zajednica, zajednica mladih…, dakle, daleko više od planinarskog doma. Posjeduje teološko-planinarsku knjižnicu s preko 600 naslova, čiji se broj, zahvaljujući pojedinačnim donacijama, kao i donacijama izdavača, stalno povećava. Planinari se mogu zabaviti uz stolni tenis i društvene igre, a tu je i malo košarkaško igralište. U Gostinjcu se nalazi žig Gostinjca (690 m) i vrha Veliki Lovnik (730) koji je 10 minuta udaljen od Gostinjca!
Svete mise
Sv. mise u Gostinjcu sv. Bernarda slave se povremeno.
Rad Gostinjca
Gostinjac je otvoren nedjeljom:
09:00 – 16:00 (zimsko računanje vremena)
09:00 – 17:00 (ljetno računanje vremena)
Gostinjac je otvoren za sve planinare i izletnike, a postoji i mogućnost organiziranja duhovnih obnova i drugih druženja u prostorima Gostinjca (prema dogovoru sa članovima).
Gostinjac je otvoren nedjeljom tijekom cijele godine, osim na Uskrs, 1. studenog, na Božić, Štefanje, Novu godinu te tijekom kolovoza (osim zadnjeg vikenda). Gostinjac nema stalnog dežurnog, već se planinarima i drugim dobronamjernicima nedjeljom na raspolaganje stavljaju braća i sestre Bratovštine. U Gostinjcu se planinari mogu okrijepiti domaćim “Subanovim” čajem, kavom, sokovima, pivom, rakijom (lincura-srčanik) i dobrim vinom. Jelom se planinari moraju opskrbiti ranije.
