Preporučujemo

Obiteljska gospodarstva Preporučujemo

Etno kuća pod Okićem smještena je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i svega dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Nalazi se u selu KLAKE, udaljenom od Samobora 8 km. U samom podnožju staroga grada Okića i na granici parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje, posjetiteljima nudi poseban ugođaj u autentičnom ambijentu seoskog domaćinstva okićkog kraja.

Etno kuća pod Okićem posjetiteljima nudi: prezentaciju zavičajne zbirke, dječje izlete i edukativne radionice,pripremu domaće hrane za obiteljske proslave i druge vrste druženja, team building, smještaj u sobama, najam kuće, kampiranje, te iznajmljivanje prostora za prigodna druženja i sportske aktivnosti.

Okićki kraj bio je u dalekoj prošlosti jedna jedinstvena cjelina koja je obuhvaćala čitavo okićko vlastelinstvo ili imanje koje se prostiralo u trokutu između Zagreba, Samobora i Jastrebarskog. Prema novoj teritorijalnoj podjeli Republike Hrvatske, okićki kraj pripada u cijelosti Županiji zagrebačkoj. Od davnine postojale su na tom području dvije župe: Sv. Marija od Okićem i Sv. Martin pod Okićem.

Etno kuća pod Okićem nalazi se u podnožju šiljatog brda i ostataka zidina starog grada Okića. Selo Klake podijeljeno je na mnoštvo zaseoka. Etno kuća pripada zaseoku Jakopci (selo Klake) i župi Sv. Martin pod Okićem. Etno kuća zamišljena je kao zavičajna zbirka dijela kulturne baštine podokićkog kraja. Svojom građom i izloženim predmetima govori o kulturi življenja prošlih desetljeća. Izloženi predmeti smještena su u tri prostorije i podrumu : gank, kujna, hiža i pelnica. U dvorištu oko kuće na prikladan način smješteni su oruđa i ostala pomagala gospodarskog života sela. Etno kuća pripada obitelji Slakoper, čije se nastanjenje u okićkom kraju spominje već krajem 18.st. (preko 200 godina).

Više možete pogledati na web stranicama: www.etno-kuca.hr

Etno kuća pod Okićem
Podokićka 40, Klake, Samobor
Tel: + 385 1 3382 335; 098 928 8773
E-mail : marijan.slakoper@etno-kuca.hr

Preporučujemo Restorani

Priča o Gabreku počinje davne 1929. godine, kada su Alojzija i Gabrijel (Gabrek) Medved otvorili malu gostionicu i mesnicu. Samobor je oduvijek omiljeno izletište zagrepčana koji su nekad vlakom Samoborčekom dolazili u Samobor, a mnogi od njih su navraćali „K Gabreku“. Alojzija i Gabrijel imali su troje djece: Slavicu, Rudolfa i Gabrijela. Kasnije je obiteljski posao naslijedio najmlađi sin Gabrijel koji je sa suprugom Marijom preuredio gospodarske zgrade i proširio posao. Njihove tri kćeri Gabrijela, Slavica i Marija, odrastale su u ugostiteljskom duhu, u poslu su od malih nogu. Budući da su druge dvije sestre imale drukčije životne planove, najmlađa Marija, od milja zvana Maja, poslije je sa Mirkom Šintićem, za kojeg se udala početkom osamdesetih godina, nastavila vođenje obiteljske gostionice. Posljednjih godina u posao se uključila i njihova kćer Anamarija.

Svaka generacija dala je svoj pečat, a što je najvažije obiteljska tradicija se nastavlja…

Ponuda hrane se kroz povijest vrlo malo mijenjala, na jelovniku se nalazi 12 jela čije recepture datiraju još od osnutka, riječ je o tradicionalnim jelima. Upravo po domaćim sastojcima i tradicionalnim jelima ovo mjesto i danas je prepoznatljivo. Tipična jela koja se spravljaju od 1929. pa sve do danas su: špek fileki, čvarci, dinstana jetrica, punjena teleća prsa, teleće pečenje, češnjovke, krvavice, pečenice, pohani mozak, a odnedavno ponudu su obogatili vepar u umaku od brusnica i biftek u kupinovom vinu…Pri pripremi jela uvijek se inzistiralo na izvornoj hrani i namirnicama iz domaćeg uzgoja, sa seoskih gospodarstava koja su uglavnom u okolici Samobora. Geslo „Domaće ponuđeno, po domaći spravleno“ najbolje opisuje ponudu na jelovniku.

Uz tradicionalnu i kvalitetnu hranu, povijest Gabreka obilježili su i mnogobrojni poznati gosti, pa se može reći – nema tko ovdje nije jeo – od glumaca, sportaša, političara do mnogih drugih. Među poznatim ljudima koji su posjetli Gabrek bili su : Franjo Tuđman, Stjepan Mesić, Ena Begović, Fabijan Šovagović, Dragutin Tadjanović, Edo Murtić, Peter Galbraith, Oliver Dragojević, Prljavo Kazalište, Nina Badrić, Željko Mavrović, Goran Ivanišević, Slaven Bilić, Dino Rađa, Omar Sharif, Bruno Orešar, Otto Barić, Neno Belan, Sven Medveščak, Ivo Sanader, Nela Eržišnik, Denis Latin, Zvone Boban, Severina, Dražen Ladić, Mirna Berend, Ivica Blažićko, Toni Cetinski, Indira, Jasmin Stavros, Boris Novković i mnogi drugi.

Lokacija:
Starogradska 46, Samobor
Tel: 01/3360-722
Mob: 099/2717 655

Radno vrijeme:
Ponedjeljak – Nedjelja:
Od 12:00 do 24:00
Parkiralište: cca 60 mjesta Način plaćanja: gotovina, kartice

Preporučujemo

Samoborsko gorje
Samoborsko gorje je planinski sustav uz donju obalu rijeke Save koji s Medvednicom rijeci tvori vrata na njezinu izlazu u široku posavsku ravnicu. Ime je dobilo po gradiću Samoboru u njegovom podnožju. Samoborsko gorje je teško odijeliti od Žumberačke gore jer skupa s njom Samoborsko gorje čini dobro izraženu orografsku cjelinu između Save i njezinih pritoka Krke i Kupe. U geografskom smislu je Samoborsko gorje zapravo samo dio Žumberačke gore, odnosno njezin nastavak (Poljak 2001).

Po svom položaju je to prijelazno područje između Alpa i Dinarida, zbog čega obiluje raznolikim obilježjima. Strmi oblici i oštre konture alpskoga su oblika, dok kraške pojave kao što su ponikve, špilje i ponori pripadaju dinarskom obilježju. U izdizanju gorja su sudjelovale tektonske sile čemu svjedoče termalna vrela uzduž rasjednih pukotina (šmidhenovo i Svetojansko). Kredne naslage osobito su zanimljive zbog mnoštva okamina, dok je od ruda i minerala vrijedno spomenuti da su nađeni tragovi zlata uprskani u kremen u dolini potoka Ludvića, no nedovoljne za iskorištavanje. Rudnim je blagom znatno bogatija Rudarska draga, u kojoj su se nekoć davno kopali bakar, sadra i olovni sjajnik.

Gorje je bogato vegetacijom, osobito livadama i šumama koje su jako stradale, što od talionica koje su se koristile drvom, što od sječe na koju su poslije prvog svjetskog rata banke dobile pravo. Posljedice prekomjernih sječa su vrlo strme, slikovite, no gospodarski bezvrijedne travnate padine u okolici Oštrca, Japetića i Noršić Sela. Biljni svijet Samoborskog gorja se odlikuje ne samo bogatstvom, već i mnogim rijetkim vrstama,kao što su: pasji zub, bijeli bun, blagajev likovac i božikovina, no svakako najzanimljiviji je alpski kukcožderac na Oštrcu.

U spletu brojnih kosa i vrhova vrlo je teško odrediti osnovni smjer pružanja gorja. Jedino je uočljivo da razvodnica ima smjer istok – zapad, da je bliže južnom rubu, te da su iz tog razloga južne padine strmije od sjevernih. Područje gorja sjevernije od razvodnog hrpta je ne samo prostranije, već je i izvanredno rasčlanjeno duboko usječenim potočnim koritima. Na sam reljef gorja najviše su utjecali potoci Lipovečka i Rudarska Gradna koji su svojim koritima zapravo podijelili gorje na tri izražene skupine: Oštrc, Japetić i Plešivicu.

Oštrc (752m)
Skupina Oštrca čini središnji dio Samoborskog gorja. Slično kao i susjedna mu Plešivica, ima oštar greben, ali se od nje razlikuje po tome što su joj vrhovi prekrivene travom i omogućuje široke vidike. Strmim stranama i mjestimično stjenovitim grebenom daje dojam znatno veće visine. Najveća specifičnost Oštrca i njegov najljepši ukras je svakako bogatstvo proljetne flore i neke vrlo rijetke, zakonom zaštičene, biljke (blagajev likovac – Daphe blagayana Freyer, božikovina – Ilex aquifolium, zimzeleni krestušac – Polygala chamaebuxus Bernh, narančasti ljiljan – Lilium carniolicum, širokolisna veprina – Ruscus hypoglossum L., lovorasti likovac – Daphne laureola i dr.).

Preporučujemo

Svega par kilometara od centra grada Samobora nalazi se idilično imanje uz potok Bistrec koje prepoznajemo po zvukovima vode na kotaču mlina. Samo ime “Mlin iz bajke” govori dovoljno. Osim finog domaćeg i uvijek svježe mljevenog brašna, tu će Vas dočekati imanje u prekrasnoj prirodi okruženo brijegom i šumom. Mjesto je kao stvoreno za predah uz čašu kvalitetnog vina koje ljubazni domaćini rado nude posjetiteljima.

Osim vina iz vlastite vinarije, tu ćete pronaći vrhunsku Graševinu, Zweigelt, Merlot, Cabernet Souvignon, R.Rizling i Souvignon. Sva vina se čuvaju u špiljovitim podrumima.

Preporučujemo

Nalazi se u mjestu Rude, pet kilometara jugozapadno od Samobora. O bogatoj rudarskoj tradiciji Ruda svjedoče i sama imena mjesta koja su se u povijesti mijenjala, ali je njihovo značenje uvijek bilo povezano s rudom, primjerice Rovi i Fodinae. Nekada je kroz cijelo mjesto bila razvedena mreža rudarskih rovova, no danas je za posjetitelje obnovljeno 350 metara rovova umjetnim spajanjem rovova Sveto Trojstvo i Kokel.

Postoje brojne pretpostavke o postojanju rudnika u Rudama još u vrijeme antike, no ipak, njegovo postojanje sa sigurnošću se prati od 1481. godine. Svojevrsno zlatno doba rudnik u Rudama doživljava u 16. stoljeću kada je proizvodnja bakra bila dvostruko veća od cjelokupne proizvodnje bakra u Engleskoj i četverostruko veća od one u Norveškoj, a dosezala je trećinu produkcije znamenitog švedskog rudnika u Falunu.

Prvi rudari, radnici u rudniku, velikim su se dijelom doseljavali iz Njemačke, točnije Saske i bivše Austrije. Vlasnici rudnika u Rudama najčešće su bili inozemni plemići i veleposjednici, no rudnik je često mijenjao vlasnike, uglavnom zbog finacijskih kriza. Nakon eksploatacije bakrene i željezne rude, početkom 19. stoljeća započela je eksploatacija gipsa koja je trajala sve do ranih pedesetih godina 20. st. Tijekom 20. st. provedena su mnoga istraživanja čiji je cilj bio ponovno oživljavanje rudarstva u Rudama, no ona su pokazala da bakrene i željezne rude nema u količinama koje bi bile ekonomične za iskapanje. Od tada rudarenje kao način života u Rudama zamire.

Godine 2002. započela je obnova i turističko oživljavanje nekadašnjih rovova. Međunarodni projekt Sveta Barbara, pokrenut 2005. godine na inicijativu prof. dr. Borisa Šinkovca, lokalnog KUD-a Oštrc i mještana Ruda, omogućio je pretvaranje dijelova napuštenog rudnika u rudarski muzej u prirodi i time sačuvao uvid u ljepotu podzemlja Ruda, a dragocjenu baštinu vezanu uz težak rudarski život spasio od zaborava.

Rudarskim radovima od 2007. do početka 2012. godine obnovljeno je ukupno 350 metara rovova te je ispred njih postavljena info kućica. Uređena je rudarsko-botanička poučna staza dugačka 1.500 metara, koja počinje kod OŠ Rude, a završava u Botaničkom vrtu Suban u Manjoj Vasi. Duž poučne staze postavljeno je 8 informativnih i interpretacijskih ploča te dvadesetak tabla s botaničkim nazivljem biljaka. Također, u Osnovnoj školi Rude uređena je vitrina sa zbirkom od 120 različitih uzoraka minerala, stijena i fosila, koja se stalno nadopunjuje novim uzorcima. Rudnik sveta Barbara sastoji se od tri rova: Vlašić, Sveto Trojstvo i Kokel. Za posjet su otvoreni dijelovi rovova Sveto Trojstvo i Kokel koji su povezani starim otkopima željezne rude (siderita), dok je rov Vlašić, nekada glavni izvozni rov bakrene rude, i dalje nedostupan. Od 4. ožujka 2016. godine Rudnikom upravlja KUD Oštrc.

Radno vrijeme:
subotom, nedjeljom te blagdanima i praznicima od 10 do 18 sati
ostale dane u tjednu samo uz najavu

Za posjete tijekom tjedna, kao i za obilazak rudarsko-botaničke poučne staze, obvezna je najava na broj telefona: +385 98 185 5912

Više pogledajte na službenim mrežnim stranicama rudnik.hr .Ostale informacije vezane uz Rudnik možete dobiti i na e-mail: rudnik@ostrc.hr

Cijena ulaznica
predškolska djeca – besplatan ulaz uz pratnju roditelja
pojedinačna karta – odrasli – 30 kn
pojedinačna karta – djeca (7 – 18 godina), studenti i umirovljenici – 25 kn
grupna karta – odrasli (15 i više osoba) – 25 kn
grupna karta – djeca, studenti, umirovljenici (15 i više osoba) – 20 kn
obiteljska karta – roditelji i djeca mlađa od 18 godina – 60 kn
Stručno vođenje uračunato je u cijenu ulaznice.

Od ponedjeljka do petka, za pojedinačne posjete ili grupne posjete s manje od 15 osoba, dodatno se mora podmiriti i naknada za vodiča (150 kn).
Obilazak Rudnika traje četrdesetak minuta. Temperatura u Rudniku iznosi oko 12 °C pa je potrebno ponijeti slojevitu sportsku odjeću i čvrstu obuću. Za svakoga je posjetitelja osigurana zaštitna oprema (kaciga i kuta).

Gdje se rudnik nalazi?
U mjestu Rude pokraj Samobora. Dolazak do centra Ruda moguć je automobilom i to županijskom cestom Samobor – Rude – Plešivica – Jastrebarsko, te autobusom s Autobusnog kolodvora Samobor, linija 143: Samobor – Rude – Braslovje. Rudnik je od centra udaljen 10 minuta laganog hoda. Iz centra Ruda krenite asfaltiranom cestom i slijedite putokaze do Rudnika. Makadam je zadnjih 200 metara.

Dolazak autobusom do samog Rudnika nije moguć. Autobusom je moguće doći do parkirališta u centru Ruda.