U zapadnom dijelu županije, između zaprešićkog i jaskanskog područja, uz granicu sa susjednom Republikom Slovenijom, na površini od 315 četvornih kilometara, s oko 55.000 stanovnika, prostire se samoborsko područje. Tu su grad Samobor i grad Sveta Nedelja i Stupnik. Turistički je to jedno od najjačih i najrazvijenijih područja, ne samo u Zagrebačkoj županiji, nego i u ovom dijelu Hrvatske. Osim turizma i ugostiteljstva, gospodarsku osnovicu čine i poljoprivreda, obrtništvo, kemijska industrija, staklarstvo i dr.

Samobor je slikoviti gradić s očuvanom starom gradskom jezgrom, s dugom izletničkom i turističkom tradicijom. Duga povijest, bogato kulturno naslijeđe i atraktivna okolica osiguravaju mu značajno mjesto u svekolikoj hrvatskoj turističkoj ponudi. Odavno je možda i najpopularnije izletište Zagrepčana, koji ovamo dolaze da bi uživali u njegovom jedinstvenom šarmu, u prirodnim ljepotama, u popularnim samoborskim restoranima, gostionicama i izletištima.

Turizam se ovdje počeo razvijati početkom XIX. stoljeća, a godine 1886. osniva se „Društvo za poljepšavanje Samobora“, preteča Turističkog društva.

Smješten je na istočnim obroncima Samoborskog gorja (dio Žumberačke gore), na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu. Od davnina ima bitno prometno značenje, između ostalog i zbog hrvatsko-slovenske granice koja se nalazi samo 5 kilometara od centra grada, i nije se mijenjala od sredine 12. stoljeća. U Samoboru živi oko 37.500 stanovnika od kojih je 16.000 u samom Samoboru, a 21.500 živi u okolnim mjestima koja spadaju pod lokalnu samoupravu Samobor.

Ne zna se točno po čemu je Samobor dobio svoje ime. Sama riječ ”Samobor” sigurno je slavenskog podrijetla. Prema jednoj legendi ime potječe od toga što su u davna vremena, u šumama pokraj grada (najvjerojatnije Stražnik i Tepec) navodno rasli su ”samo borovi”. Bila to istina ili ne danas je veći dio brda stražnik pošumljen upravo zimzelenim vrstama, borovima, jelama i smrekama.

Grad je na istoku omeđen rijekom Savom, na jugu seže do Rakovog Potoka i obronaka Plešivice, na zapadu seže do središnjeg Žumberka, a krajnja zapadna točka je naselje Gornja Vas, na sjeveru granica grada je državna granica sa Slovenijom sve do Bregane. Oko jedne trećine površine grada Samobora pokriveno je šumom. Na području grada nalazi se i mnogo zaštićenih prirodnih predjela, među kojima je najvažniji Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. U Samoboru i Samoborskom gorju postoji oko 200 km obilježenih planinarskih staza.

Samobor je udaljen od grada Zagreba samo 20 kilometara, a od graničnog prijelaza sa Slovenijom u Bregani samo četiri kilometra. Izgradnjom autoceste Zagreb – Ljubljana Samobor je postao još pristupačnije odredište mnogih turista i izletnika. Grad Samobor je dio Zagrebačke županije.

Nadmorska visina na Trgu Kralja Tomislava: 158,31 m
Najviša točka: brdo Ravnice 860 m (Novo Selo Žumberačko)
Najniža točka: 127 m (Medsave)
Najviše naselje: Dragonoš 742 m
Najviši cestovni prijevoj: 768 m (cesta Novo Selo Žumberačko – Budinjak)
Zemljopisna širina: 45° 48′ i 6″ N
Zemljopisna dužina: 15° 42′ i 49″ E
Površina: 250 km²

Samobor je 16. najveći grad u Hrvatskoj, a drugi najveći u županiji. Prema popisu stanovništva 2011. godine, Samobor je imao 37.633 stanovnika (izvor: Državni zavod za statistiku). Gustoća naseljenosti iznosila je 151 stanovnika po km².

Kada se što dogodilo u Samoboru?

1810: Otvorena je stanica poštanske diližanse i hotel “K gradu Trstu” s pet soba za noćenje i restauracijom
1825.-1836: Izgrađena je općinska vijećnica. Izrađuje se plan uređenja glavnog trga i regulira se korito Gradne.
1833.-1848: Samobor posjećuju mnogi ilirci – Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Pavao Štoos i drugi.
1835.-1837: “Agramer Zeitung” poziva na balove i karnevalske zabave u Samoboru.
1839: Osnovana je tvornica stakla (“Glažuta”) u Osretku u kojoj su izrađeni brojni suveniri.
1840: Marko Bedenko otvara redovnu liniju konjskog omnibusa Zagreb-Samobor.
1851: Samoborski magistrat izdaje tiskanice za prijavljivanje gostiju.
1852: Pri magistratu je izabran odbor koji treba voditi brigu o poljepšavanju Samobora.
1855: Uvodi se jedinstveni cjenik ugostiteljskih i hotelskih usluga na području samoborskog kotara.
1860: Julije Huhn, zagrebački litograf, izdaje dvije razglednice sa samoborskim motivima. Josip Kompare, samoborski knjigoveža, organizira prvu karnevalsku povorku.
1865: Organiziran je prvi “majalis”.
1868: Počinje izgradnja Šmidhenovih sumpornih toplica.
1874: Osnovano Hrvatsko Pjevačko Društvo “Jeka”
1875: Hrvatsko planinarsko društvo organizira na Samoborskom gorju svoj prvi izlet.
1878: Općina prodaje zemljište za prvu “vikendicu” (vila Wagner).
1883: Projektiran je zabavni park Anindol.
1884: Izgrađen je most na Savi kod Podsuseda.
1886: Osnovano je samostalno “Društvo za poljepšavanje Samobora”.
1887: Kotarska oblast izdaje Statut za ugostiteljstvo.
1889: Otvoreno je kupalište na Vugrinščaku (hidropatsko).
1901: Izgrađena je uskotračna pruga Zagreb-Samobor.
1904: Počinje izlaziti pokladni list “Sraka” i ljetovališni vjesnik “Samoborski list”.
1905: Otvara se Hydropatički zavod – kupalište i lječilište.
1906: Otvoren je “Penzion” i restauracija (današnja “Lavica”)
1914: Do te godine Samobor je imao tri hotela, pension, restauraciju, kavanu i oko 50 gostionica.
1920: Formirano je Klimatsko povjerenstvo Samobor.
1932: Osnovano je Društvo za promet stranaca.
1939: Formiran je Općinski turistički odbor.
1945: U okviru Kotarskog narodnog odbora formiran je Savjet za turizam.
1952: Osnovano je Turističko društvo Samobor.
1964: Osnovan je Turistički savez općine Samobor.
1973: Otvorena je Grgosova pećina.
1974: Otvoren je hotel “Šmidhen”.
1975: Otvorena je Turistička poslovnica.
1994: Osnovana je Turistička zajednica grada Samobora.
2015: Otvoren planinarski dom “Cerinski vir”