Bitka kod Samobora
Svake godine u ožujku, na samoborskoj livadi Vugrinščak, podno feudalnog grada Samobora, održava se srednjovjekovni sajam i uprizorenje bitke kod grada Samobora iz 1441. godine, čije je postojanje zabilježeno i u Celjskoj kronici te drugim izvorima.
Bitka kod Samobora temelji se na događajima iz prve polovice 15. stoljeća. Sve je započelo 1439. godine, kada je umro kralj Albert Habsburg te je diljem Hrvatske i Ugarske krenula borba za preuzimanje vlasti. Uz kraljicu udovicu Elizabetu pristali su moćni grofovi Celjski zajedno s vojskovođom Ivanom Vitovcem, a vojsku poljskog kralja Vladislava Jagelovića vodio je Stjepan Banić Lendavski.
Dvije godine kasnije – na Pepelnicu, 1. ožujka 1441. godine – te su se vojske sukobile kod Samobora, a žestoka borba završila je Vitovčevom pobjedom, koji je zarobivši vojskovođu Banića priskrbio znatan plijen.
Za što vjerniju rekonstrukciju bitke pobrinu se brojne srednjovjekovne skupine. Na livadi je postavljen vojni tabor, u kojem se smijeste konjanici, mačevaoci, kuburaši, streličari i ranarnička služba, kao i bojne sprave. Na bogatom sajmu, pak, svoje su proizvode nude košaraši, kovači, klobučari, krušari, medičari i travari.
Nakon bitke, vojskovođe i pratnja dolaze do kraljice. Tu poraženi vojskovođa polaže zastavu i priseže na vjernost. Nakon bitke i ceremonije Kaštelan objavljuje svima prisutnima da su pozvani na gozbu i veselicu, a topovi u znak pobjede pozdravljaju kraljicu.
