Stajaćim ovacijama Samoborci ispratili francuskog pijanista i festival zvuka i filmske glazbe

Kremšnitama u društvu i razgovoru s oscarovcima započeo je treći i posljednji dan ovogodišnjega Međunarodnog festivala zvuka i filmske glazbe (ISFMF), kojega zahvaljujući tvrtci DreaMaker i obitelji Glaser ponovno ponosno ugošćuje grad Samobor. Za brojne inozemne goste koji su večer prije u samoborskom kinu primili nagrade na svečanoj dodjeli, nedjeljno je dopodne proteklo u razgledavanju grada, uz stručno vodstvo vodiča.

Konstruktivne su razgovore u popodnevnim satima na okruglom stolu nvodili redatelji i skladatelji. Iako je forma bila opuštena i sve je proteklo u vrlo mirnom tonu, moglo se čuti zanimljivih teorija, razmišljanja, teza, iskustava, jer su, uglavnom mladi sudionici, stigli iz različitih dijelova svijeta, što donosi i različite osobne stavove, odnose prema samima sebi, društvu, kulturi, umjetnosti, iskustvima… Koliko je važno biti autentičan i jedinstven, je li moguće otrgnuti se nasljedstvu, sredini, trenutku u kojem jesmo/stvaramo – pitanja su na koja su odgovarali, slagali se ili suprotstavljali sudionici. U jednom su bili složni, neovisno o zemljopisnoj dužini i širini na kojoj žive, djeluju ili koliko godina imaju, a to je da je najvažnija emocija i ozračje koje izazivaju autori kod samih sebe, kolega, gledatelja. Trendovi nisu nešto čemu bi se umjetnici trebali pokoravati, rečeno je.

Zabrinjava (li) nas umjetna inteligencija

Usto, zanimljivu su temu potegnuli gosti festivala: prenose li se vrijednosti s naraštaja na naraštaj ili ih svaka sljedeća generacija na neki način preskoči? Naime, nije lako današnjim klincima, koji će za 10-ak godina biti punoljetni, objasniti neke tekovine koje je ova generacija naslijedila od svojih roditelja, a koja će se budućima činiti poput SF-a. Mnogo se toga danas čini nepotrebnim pa stoga i preskupim – primjerice zašto gledati film na velikom ekranu, kad i mobitel posluži svrsi pa se u pitanje dovode brojne (skupe i nezaobilazne) sastavnice filma ili bilo koje srodne forme.

Na tom je tragu i pitanje autorstva koje dolazi pod znak upitnika – mijenjaju se vrijednosti jer tehnologije koja omogućava da mnogo toga nastane digitalno, bez materijalnog traga, manufakturno. Sve su glasnije rasprave o umjetnoj inteligenciji (AI) i (koliko) može nadomjestiti ljudsku kreativnost. Zabrinjava li nas to? Ove mlade filmaše, čini se, zabrinjava i s mnogo su argumenata (o)branili važnost ljudskog faktora, koji AI u mnogo toga ne može zamijeniti, posebice ne kada se radi o interpretaciji i emociji pa i kontekstu. Brzina nastanka ne bi smjela biti presudna ni u kreiranju vrijednosti ni cijene neke umjetnosti. Vrijeme nastanka čini razliku između usluge (što bi odgovaralo AI-ju) i umjetnika, čijem radu prethode godine obrazovanja, stjecanja vještina, učenja.
Izravno su se referirali i na cijenjenog Stephena Warbecka, koji je večer prije istaknuo da je za umjetnika važnija autentičnost, nego izgradnja nekog (prepoznatljivog) stila.

Umjetnost nisu strojevi, oruđe, umjetnost su ljudi – naglašeno je. Sa strojem se ne može uspostaviti suradnja, barem ne onakva kakva se može s drugim umjetnicima, koji, nudeći svoje ideje, prijedloge, kreacije, pomjeraju čitavu priču u nekom posve neočekivanom smjeru pa se mogu dogoditi nesvakidašnje kombinacije pa i senzacije.

Jer, ključ je u sinergiji različitih umjetničkih osobnosti – bio bi nekakav rezime.

Zvuk je važan koliko i glazba

Cinema, mon amour – jednostavan je naziv nimalo jednostavnog programa kojim je 10. ISFMF vrlo svečano završen u nedjelju navečer u kinu Samobor. Naglasak je bio na šest desetljeća dugom glazbeno-filmskom opusu maestra Alfija Kabilja, koji spada među najveće hrvatske skladatelje uopće, a kada je filmska glazba u pitanju, svakako je na tronu. Njegovu je glazu nadahnuto izvodio proslavljeni francuski pijanist Jean-Michel Bernard, održavši cjelovečernji koncert filmske glazbe.

Ozren K. Glaser, umjetnički direktor festivala na čiji račun ide zasluga što se ISFMF vratio u Samobor, te Marijana Kanozi, direktorica tvrtke DreaMaker, koja festival organizira, uručili su maestru Kabilju počasnu nagradu Crystal Pine za životno djelo. Vidno dirnut, 86-godišnji Alfi Kabiljo prvih je nekoliko minuta zahvaljivao organizatorima što su uložili napor da zaživi festival koji je među tri najvažnija u svijetu posvećena filmskoj glazbi, a jedini u svom nazivu ima i zvuk. Nije nevažno što je jednu od ukupno samo četiri dodijeljene nagrade za životno djelo na ISFMF-u ljetos u Puli primio maestro dizajna filmskog zvuka, Scott Millan, dobitnik čak četiriju Oscara.

Nizu u kojem su London, New York, Los Angeles pridružio se i Samobor kao grad u kojem je Jean-Michel Bernard održao koncert i to zahvaljujući entuzijazmu obitelji Glaser i ISFMF-u. Simpatični francuski pijanist, prije nego ih je osvojio svojim izvedbenim umijećem, osvojio ih je obrativši im se na hrvatskom jeziku. Ništa manje oduševljeni nisu bili ni čuvši tri skladbe Alfija Kabilja – iz djela Kralj je gol, Sky Bandits i Casanova u Istri.

Velikim je aplauzom nagrađena i kantautorica Elis Lovrić, izvevši i na hrvatskom i na engleskom pjesmu Neka cijeli ovaj svijet iz mjuzikla Jalta, Jalta.

Publika je tražila više

Prije gosta iz Pariza, na sceni je bio i Ozren K. Glaser, i sam pijanist i skladatelj filmske glazbe, u pratnji violončelistice Bernarde Debuš Redžić izvevši nekoliko svojih djela (Hanna’s Theme iz filma The Reader; Horizons iz The Blue Cage), ali i crtića Duša (Soul) te filma Hansa Zimmera iz filma Interstellar (2014.).
Temom iz Pink Panthera Bernard je otvorio uistinu fantastičan niz, nastavljen glazbom iz Schindlerove liste, ali i Harry Pottera – u čast njegovu prijatelju Ciaranu Hindsu. Dvije su skladbe koje je samoborska publika čula bile Bernardove autorske, a mjesto na repertoaru našli su i sin i otac Morricone, glazba iz Hitchcockovih filmova Psiho i Sjever-sjeverozapad. Nije zaboravio ni svog drugog nazočnog prijatelja, Stephena Warbecka, izvevši skladbu iz njegovog – također u Samoboru prikazanog – filma Čovjek u šeširu.
Uslijedile su stajaće ovacije, a potom i bis. I to dva puta. Za sam kraj izveo je Bernard još jednu skladbu Alfija Kabilja.

Više o ISFMFu

International Sound & Film Music Festival (ISFMF), jedan je od tri najveća i najvažnija festivala filmske glazbe na svijetu, ujedno i jedini koji je posvećen filmskom zvuku. Misija festivala je promicanje svijesti o važnosti filmske glazbe i zvuka kao neizostavnih elemenata filma. Desetljeće postojanja ISFMF-a obilježeno je gostovanjima nekih od najvećih i najnagrađivanijih imena filmskog i glazbenog šoubiznisa koji su dali svoj doprinos festivalu u obliku masterclassova, koncerata, priduživanjem umjetničkom odboru i – prijateljstvima koja traju do današnjih dana