Sound and Film Music Festival
Otvorenjem izložbe Sinestezija slika Žane Bajić u Maloj dvorani galerije Prica počelo je jubilarno, 10. izdanje International Sound and Film Music Festivala, koji se u Samoboru održava od 7. do 9. listopada. Radovi splitske umjetnice nadahnuti su filmom i glazbom za film The Reader, koju je skladao Samoborac Ozren K. Glaser. Večer je imala i glazbenu gošću, Neru Stipičević.
Subotnji dan bio je zvjezdan u punom smislu riječi, jer su Samoborci u šetnji središtem Samobora, u društvu turističkoga vodiča, mogli susresti prave svjetske zvijezde, od Ciarána Hindsa (iza kojega su brojne uloge, poput one u serijalu o Harryju Potteru, Igrama prijestolja, ali i ovogodišnja nominacija za Oscara za ulogu u filmu Belfast), do Oscarom nagrađenoga majstora filmske glazbe Stephena Warbecka, te slavnog francuskog pijanista Jean-Michela Bernarda.
Dubrovnik, Rovinj pa sada i Samobor
Većini to nije bio prvi posjet Hrvatskoj, jer su ljetovali po Jadranu (od Rovinja do Dubrovnika), no gotovo nitko nije bio u kontinentalnoj Hrvatskoj pa tako i u Samoboru. Pod prozorom ureda gradonačelnice Samobora započela je šetnja, u kojoj su doznali zanimljivosti iz povijesti grada, ponešto o položaju u odnosu na europska središta i turističkim potencijalima, ali i kulturološkim zanimljivostima, urbanim legendama i arhitekturi kroz povijest. Svakako dio gradskog folklora, ne samo Samobora, nego cijele Hrvatske, ispijanje je kave u kafićima, uz neizostavno pretresanje dnevno-političkih sadržaja i kremšnitu.
Irski 69-godišnjak Hinds nije krio oduševljenje Samoborom i bio je, kao i većina VIP gostiju, vrlo zainteresiran za povijest grada. Domaćem dijelu ekipe pa i njima samima bilo je iznimno zabavno kada su se odvažili čitati hrvatski – nazive ulica, trgova, pa i čitati poeziju hrvatskih pjesnika, s ploča kojima je okružen grob Vrazove Ljubice Kantili, nećakinje Ljudevita Gaja.
Kratko su posjetili i muzej smješten u nekadašnjem dvorcu Ferde Livadića, a već su u podne uživali u glazbi Hollywood Film Music Quarteta, koji je na Trgu kralja Tomislava izvodio najpoznatije teme filmske glazbe. Bilo je lako prepoznati glazbu iz Frozena, Gladijatora, Jamesa Bonda, Zaljubljenog Shakespearea… – uživali su i brojni prolaznici, koji su se ondje zatekli ciljano, jer prate program festivala (a organizatori su se potrudili brojne mikrolokacije opskrbiti letcima i programom), ali i oni slučajni, koji su i ovo sunčano subotnje podne odlučili provesti u šetnji gradom.
Hindusova se supruga Hélène Patarot toliko opustila slušajući kvartet koji je izvodio glazbu i iz filmova u kojima je njezin suprug glumio) da je na koncu sjela na trg, a ubrzo su joj se pridružili i brojni drugi slušatelji.
Glumci su kao pješadija u ratu
Okrugli stol i razgovor skladatelja i redatelja odgođen je za nedjelju pa su se gosti festivala u poslijepodnevnim satima opustili na programu Bermet s Oscarovcem. Uživajući u proizvodima obitelji Filipec (bermetu, senfu i ostalim delicijama), okupljeni (među kojima je bilo i glumaca, skladatelja, redatelja) upijali su svaku Hindsovu riječ. Bila je to ekskluzivna prilika za poslušati velikana svjetskog glumišta kako priča o svojim početcima u kazalištu, ulasku u svijet filma na mala vrata, koliko su mu temelji koje je stekao u kazalištu pomogli, kako nitko od njegovih kolega s glumačkih akademija nije upisivao glumu sanjajući da će glumiti na televiziji i filmu. Svima je u fokusu bio teatar, sa svim svojim čarima i zamkama. Upravo zahvaljujući tomu, danas je uspješan na velikom platnu, premda od kazališta ne odustaje i mnoge projekte odražuje na daskama koje život znače. Koliko su samopouzdanje i talent kompatibilni u glumi, idu li ruku pod ruku, može li jedno bez drugoga – podijelio je Hinds s mladim kolegama. Nije tajna, rekao je, da uloga nije najbitnije na filmu ili u kazalištu, nego ljudi s kojima radiš. Glumci su kao pješadija u ratu – služe nekoj višoj svrsi, zajedničkom cilju. Osjećajnost i osjetljivost glumac nikako ne smije zanemariti, nego uspostaviti ravnotežu među njima i emociju prenijeti na kolege s kojima radi.
Čovjek je kategorija koja se možda danas rijetko susreće, stoga je lijepo raditi s redatejima, kaže Hinds, koji nisu zatrli čovječnost u korist ega, koji u glumcu traže ono ljudsko i voljni su svaku repliku prilagoditi mu osobno dok ne dobiju ono najbolje.
Svaka karika je važna
Svatko je važna karika i presudno je da redatelj jednako poštiva svakoga tko sudjeluje u procesu, neovisno bio glavni glumac, kamerman ili netko tko ima tri replike u filmu.
Vidno opušteni Hinds otvorio je dušu probranoj ekipi iz koje su neprestance stizala pitanja. Dotaknuli su se važnosti glazbe u filmu pa i tišine u ključnim trenutcima, o razlikama u pristupu poslu koji često dođe do izražaja kada razgovaraju primjerice producent i glumac, ljudi iz potpuno različitih branši. Najbolji je recept za dobar film ili predstavu kada je redatelj otvoren za različite pristupe, a samim tim i različita rješenja, a ne kada striktno ustrajava na onom što želi dobiti.
Kako je i sam otac glumice, priznaje da je danas teže baviti se glumom, jer je konkurencija veća, opakija, zahtjevi su stroži, i nije to nimalo glamurozan posao. Dapače, mukotrpan je i dugo je pokušavao svoju 31-godišnju kći Aoife držati podalje od glumačkih voda.
Gluma zatijeva volju i želju i nipošto nije poštena igra, a i sve se događa s nekim razlogom, sve je u životu posljedica nekih prethodnih odluka – smatra Hinds.
Važno je naći zajednički jezik, jer to rađa kreativnošću, isključivost je loša i ubija atmosferu, priznao je samoborski gost.
DODIJELJENE NAGRADE U ŠEST KATEGORIJA I DVIJE POČASNE
Među 1095 prijavljenih jednu nagradu odnio i hrvatski autor Dalibor Grubačević
Na svakom je festivalu vrhunac događanja dodjela nagrada najboljima. ISFMF već deset godina među stotinama prijavljenih odabire najbolje i nagrađuje ih. Ove je godine završnica festivala počela u srpnju u pulskoj Areni, projekcijom Oscarima ovjenčanog Gladijatora pred 3500 gledatelja i dodjelom nagrade Crystal Pine za životno djelo Scottu A. Millanu. Programom pod nazivom My God, it’s full of Stars! u subotu su u samoborskom kinu dodijeljene nagrade u još šest, od ukupno 10 kategorija, uključujući i dvije počasne Ciaran Hindsu i Stephenu Warbecku.
Program je vodila i s nagrađenim dvojcem razgovarala glumica i kantautorica Elis Lovrić, oduševivši izvedbom pjesme na labinjanskom dijalektu.
Nakon kratkog obraćanja gradonačelnice Petre Škrobot, koja je festival, u ime Grada Samobora podržala, nagrade su pobjednicima (od kojih su mnogi osobno došli preuzeti priznanja) uručili umjetnički direktor ISFMF-a Ozren A. Glasser i direktorica tvrtke DreaMaker, koja festival uspješno organizira već cijelo desetljeće, Marijana Knezoci. Konkurencija je bila iznimno jaka, jer je ukupno prijavljenih filmskih uradaka bilo čak 1095, na što su organizatori iznimno ponosni, a što je međunarodni ocjenjivački sud “namučilo”.
Belgijanac Jeremie De Witte zahvalio je videoporukom za nagradu u kategoriji Horizon za film Liberty, dok je dokumentarni film Calendar girls bio sretan za njegovog autora iz Švedske, Lovea Martinsena, s kojim je u kategoriji bilo još 206 naslova i autora.
Redatelj Hadzi-Aleksandar Đurović u susjednu je Srbiju odnio nagradu u kategoriji Best Picture za A Cross in the Desert, a za naslov Sometimes They Sing nagrađen je Patrick Kendell Smith iz Ujedinjenog kraljevstva, koji je osobno došao preuzeti priznanje u kategoriji najbolje originalne partiture za kratki film. Glazba za četvrtu sezonu serije Ozark priskrbila je nagradu dvojcu Danny Bensi i Saunder Jurriaans. Još je jedna nagrada otišla u Švedsku i to ona za kategoriju Feature (dugometražni) – Karlu Fridu za Pleasure. U istoj je kategoriji jednakovrijednu nagradu dobio i hrvatski redatelj Dalibor Grubačević za film The Conversation.
Večer je završila hrvatskom praizvedbom filma The Man in the Hat koji je 2020. režirao i za koji je glazbu skladao upravo Warbeck, a naslovnu je ulogu povjerio prijatelju Hindsu. Publicu su uoči projekcije otkrili i kako je došlo do suradnje na ovom projektu, što od glazbe u slobodno vrijeme sluša dobitnik Oscara Warbeck, je li dobro imati svoj stil ako to znači da si predvidljiv, koji su im uzori, kako je surađivati s velikim redateljima (što ih čini “velikima”, tko je nadahnjujuć za suradnike i sl.)…
Nekoć je možda i bilo razlike u procesu pripreme i realizacije ako su projekti mali ili veliki, no najbolje je, kaže Hinds biti pripremljen najbolje što možeš, da ne bilo iznenađenja.
Priznao je Hinds (iza kojega je 125 filmskih naslova) da su ga u iščekivanju proglašenja dobitnika Oscara obuzimali razni osjećaji, od oduševljenja, zadovoljstva što je sve gotovo, uzbuđenja, ali i straha da ne razočara nikoga.
Nasmijao je sve prisutne izjavom da bi, u nekom paralelnom svemiru, muzao krave da se slučajno ne bavi glumom.
