Povijest

Povijest

Kada je nastalo prvo naselje na području današnjeg Samobora ne može se pouzdano utvrditi, jer do sada nisu nađeni pretpovijesni nalazi. No, po brežuljcima oko grada, na Stražniku, Vrhovčaku, Gradišću, pronađeni su pretpovijesni predmeti: kamene sjekire, posuđe, dijelovi oružja i alata. Nalaza iz bakrenog, brončanog i željeznog doba ima na više lokaliteta. Iz doba keltskog plemena Tauriska, od III. do I. stoljeća prije Krista, značajan je nalaz srebrnih novčića, “samoboraca”, koji su pronađeni u blizini Okića. Smatra se da je u blizini Samobora bila i kovnica tog novca. Iz rimskog doba, I. i II. stoljeće, najznačajnija je nekropola kraj Budinjaka na Žumberku, sa šezdesetak grobova iz ranocarskog razdoblja.

U XI. i XII. stoljeću samoborsko se trgovište nalazilo na cesti i granici prema Teutoniji, uz okićku utvrdu, kojoj je do 1242. godine i pripadalo. Stanovnici trgovišta već su od hercega Kolomana 1240. godine dobili povlastice i bili oslobođeni vlastelinskog gospodstva. Pozivajući se i na taj raniji privilegij, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dodijelio je Samoboru 1242. godine povelju slobodnog kraljevskog trgovišća. Krajem XIII. stoljeća počela je gradnja grada-tvrđave, današnji Stari grad, iznad sadašnjeg Samobora. Napušten je i zapušten krajem XVIII. stoljeća. Od XIV. stoljeća u selu Rude rade rudnici bakra, pa se razvijaju i obrti vezani uz obradu metala. U XVI. stoljeću, pak, u Samobor dolaze franjevci. Krajem XVIII. stoljeća, 1797. godine, veliki je požar progutao više od polovice kuća u Samoboru. Poslije njega podignuta je većina kuća u današnjoj staroj jezgri grada. Od 1809. do 1813. godine Samobor je sjedište kantona Napoleonovih Ilirskih pokrajina.

Upravo iz toga doba potječe stari recept po kojem se i danas radi čuveni i jedinstveni samoborski specijalitet, Muštarda. Za drugi samoborski apertiv, Bermet, smatralo se da je isto tako potekao iz doba Napoleona, ali se kasnije iz sačuvanih zapisa koji su u vlasništvu Samoborskog muzeja dokazalo da je proizvodnja Bermeta na ovom području počela puno ranije, tj. sredinom 18. stoljeća kada su prvi proizvođači bili samoborski apotekari koji su Bermet proizvodili prvenstveno kao lijek. Kasnije su proširivali proizvodnju, a danas ima nekoliko obitelji koje ga proizvode.

Uskoro Samobor dobiva zgradu magistrata s vijećnicom (1824. – 1826. godina), tvornicu stakla (1839.), narodnu čitaonicu (1843.), toplice sa sumpornom vodom, današnji Šmidhen (1868.), svoje prve novine, zabavno-poučni list “Ljubica” (1879.), Društvo za poljepšavanje Samobora, preteču turističkog društva (1886.), uskotračnu željezničku prugu koja ga je od 1901. godine povezivala sa Zagrebom, sve dok popularni “Samoborček”, na žalost, nije 1979. godine ukinut.

Mnoštvo je zdanja i spomenika koje valja razgledati u Samoboru. Zapravo, cijeli je grad jedan muzej. Vrijedi se prošetati do Starog grada Samobora, koji se nalazi na brdu Tepec. U ruševnom je stanju, ostale su samo zidine. Izradile su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. godine. Od tih najstarijih dijelova ostala je samo još branič-kula. U XVI. i kasnijim stoljećima grad se pregrađuje i dograđuje, što pridonosi da se izgledom približi baroknim dvorcima. Mijenjao je vlasnike: grofove Celjske, Frankopane, Tržačke, Tahija, Erdödiya, Auersperga, Kulmera, Kiepacha i Montecuccolija, od kojega ga je samoborska općina otkupila 1902. godine. No, još krajem XVIII. stoljeća život u njemu zamire, vlasnici ga napuštaju. Unutar zidina grada nalaze se ruševine gotičke kapele sv. Ane. S grada puca prekrasan pogled na Samobor i okolicu.

Značajne sakralne građevine nalaze se u najužoj gradskoj jezgri. Župna crkva sv. Anastazije spominje se već 1334. godine, a današnja je crkva podignuta između 1671. i 1675. godine. Građena je po uzoru na isusovačku crkvu sv. Katarine u Zagrebu, s ranobaroknim i manirističkim stilskim karakteristikama

Povijest

Poklade, u samoborskom kraju nazvane fašnik običaj je prijelaznog razdoblja između zime i proljeća.
Porijeklo vuče iz starih agrarnih obreda za plodnost te iz nekih praznika zapadnoga kulturnog kruga
(grčko-rimskog), posebno Luperkalija i Saturnalija. U toku svoje duge povijesti ušao je i u katolički
kalendar.

Tako je fašnički utorak, središnji dan svih pokladnih događanja, postao posljednji dan zabave, te neograničenog jela i pila prije četrdesetodnevnog uskrsnog posta. Ali on nema jako naglašenu religioznost i ne vezuje se ni za jednog sveca.

Tako najstariji poznati podatak potječe iz jednog zapisnika općinske sjednice od 1828. godine (koji se
čuva u arhivi Samoborskog muzeja). Na sjednici se, između ostalog, vijećalo i o molbi Jurja Herdiborskog za najam sale općinske vijećnice “za držanje balov čez fašinek kak i leto lanjsko” (dakle,
kao i 1827. godine).

Zanimljiv je i oglas Lovrenca Vukovića u “Agramer Zeitungu” 1835. godine pomoću kojega on poziva
u svoju gostionicu na “fašnički bal” te nudi cjenik jela i pića. Na fašniku u Samoboru, posebno od 1860. godine, prisutna je kritika općedruštvenih i političkih prilika u Samoboru, ali i šire.

Za to je najzaslužniji Josip Kompare koji je, osim izučenog zanata knjigoveže, s “vandranja” po Europi donio u Samobor i neke elemente tadašnjih europskih poklada. To je kritika općedruštvenih prilika i velike maskirane scene na pokretnim kolima (alegorijska kola). On je pisao tekstove, slikao ilustracije i glumio, a sve do 1885. bio je organizator i voditelj maskiranih povorki u Samoboru. Tada ulica i trg postaju glavno mjesto fašničkih spelancija. S ovim novinama u Fašniku Samobor još jednom potvrđuje svoju pripadnost srednjeeuropskom kulturnom krugu.

Kritiku općih prilika preuzet će i samoborski pokladni listovi od kojih jedino “Sraka” od 1904. godine,
s prekidima, izlazi do današnjih dana (i po njoj je 60-tih godina stvoren maskirani lik). Po “Sraki” se
može mjeriti demokracija: najžešća kritika bila je u periodima višestranačja.

Danas je Samoborski fašnik jedna od tradicionalnih manifestacija koje postaju zaštitni znak Samobora,
simbol njegovog identiteta, svojevrsno kulturno dobro Samobora. Tih dana Samobor je najveseliji,
najljepši, na vrhuncu svoga duha. To znaju i mnogi gosti iz susjednih gradova.

Sve to garancija je dobrog provoda na samoborskim ulicama, lokalima i luna parku za posjetitelje svih
generacija. Posebno je zanimljiva i atraktivna maskirana povorka s alegorijskim kolima mjesnih
odbora iz okolice grada koji izvode tradicionalne spelancije na razne aktualne teme; Dječji Fašnik, koji daje prikaz što je sve dječja mašta uz malu pomoć učitelja i odgajatelja u stanju zamisliti i izraditi, te završetak Fašnika,s tradicionalnim spaljivanjem lutke Princa Fašnika.